hr | en | de | cz | it | fr | pl | si | ru | sk

Povijest turizma

 

Kad se želi govoriti o počecima turizma u Brelima, nezaobilazno je ime biskupa makarskoga Nikole Bjankovića, rođenoga u Splitu 1645. a umrlog u Makarskoj 1730. gdje je i pokopan u katedralnoj crkvi sv. Marka.

Kad se želi govoriti o počecima turizma u Brelima, nezaobilazno je ime biskupa makarskoga Nikole Bijankovića, rođenoga u Splitu 1645. a umrlog u Makarskoj 1730. gdje je i pokopan u katedralnoj crkvi sv. Marka.
Biskup je izgradio u Brelima, u predjelu "Soline" Oratorij reda sv. Filipa Nerija i crkvu Gospe od Karmela, a ostao je zapamćen kao veliki ljubitelj breljanske prirode. Svoje slobodno vrijeme često je koristio za posjetu Brelima, sjedeći i meditirajući pod jednim od najstarijih i najljepših borova koji se, rastući iz samoga kamena nadvio nad morem. Po njemu su taj jedinstveni bor mještani nazvali Bjankovićev bor, a nalazio se pred današnjim hotelom "Soline". Nažalost, prilikom izgradnje toga hotela, neshvatljivom nebrigom graditelja bor je uništen. Povodom  350. obljetnice rođenja biskupa Bjankovića, Matica hrvatska, ogranak Brela, posadila je 1995. novi bor i postavila spomen obilježje biskupu Bjankoviću. Najmanje što su Breljani mogli učiniti tome vizionaru njihove budućnosti!

Jedan od prvih pokušaja konkretnog privođenja Brela turizmu, pripada fra Anđelu Cvitanoviću, župniku Baške Vode, koji je želio praktički iskoristiti osnivanje "Društva za unapređenje i promicanje blagostanja Dalmacije" koje je pokrenuo grof Aratzki. Fra Anđelo piše grofu Aratzkom 18.3.1897. da ga "kao Hrvat, rođeni sin ove zemlje, s udivljenjem smatra providencijalnim preporoditeljem u pogledu blagostanja krasne i pitome Dalmacije". U nastavku fra Anđelo piše:"Osvjedočen sam da je cijela Dalmacija dobro poznata Vašem Visokorođenom Gospodstvu - ipak, usuđujem se iznijeti ovdje jednu rijetkost Dalmacije, koja u svojoj vrsti osim što je romantična, veoma je interesantna za ljetnikovanje i za lječilište preko cijele godine. Ova rijetka ljepota nahodi se u selu Brela tik Baške Vode na zapad grada Makarske prema istočnom dijelu otoka Brača. Tu se nahodi u blizini mora gusta šuma borovine (Pinus) gdje se može slobodno šetati u sveđernom hladu borovine, tu je morska obala veoma dražesna i prikladna za kupanje. Podneblje je blago, jer na otvorenu uspijevaju naranče i limuni, a naokolo sve je zasađeno lozom, smokvom, višnjom, jabukom i inim voćem. Tu se još uzdrži mali samostan bivših redovnika filipinskoga reda ..... Sve ovo me je ponukalo da Vašemu Visokorođenom Gospodstvu predočim ovaj krasni položaj na ugodno znanje, te kao diletant ne žaleć troška želio sam fotografirati neke položaje aparatom maloga formata." Fra Andjelo dostavlja grofu Aratzkom i fotografiju Baške Vode u kojoj je župnikovao.

Tako je još jedan vizionar, svjestan ljepote Brela, uvidio da ta ljepota može biti temelj svestranoga turističkog razvitka. Njegovo ime ne bi u Brelima smjelo biti zaboravljeno i možemo samo žaliti što prigodom imenovanja ulica jedna od njih nije dobila ime fra Anđela Cvitanovića. Početkom prošloga stoljeća pa sve do I svjetskog rata dolazile su u Brela na kraći boravak pojedine bolje stojeće obitelji iz Zadra, Splita i Trsta, od kojih ostade u sjećanju bogata obitelj De Franceschi iz Trsta. Prva dekada nakon I. svj. rata nije na planu turističkoga razvitka u Brelima donijela ništa.

Tek negdje oko 1930. treba zabilježiti jedan zanimljiv događaj. Vozeći se s pratnjom duž jadranske obale kraljica Marija Karađorđević, inače rumunjska princeza, ugledavši breljanske šume i žal, zaustavila se i, očarana onim što je vidjela, dugo je sjedila uz cestu i gledala taj jedinstveni krajobraz. Odmah nakon toga poželjela je u Brelima sagraditi dvorac. Učestala su dolaženja hidroaviona s različitim stručnjacima, analizirana je voda, klimatske okolnosti i sastav tla, da bi uskoro počeli i razgovori o otkupu zemljišta. Na kraju od svega toga nije bilo ništa, jer se umiješala politika koja nije mogla dopustiti izgradnju takva objekta na hrvatskome teritoriju, tako da je konačno dvorac izgrađen u Miločeru, na Crnogorskome primorju.

Prvi početak organiziranoga turizma počeo je otvorenjem prvoga pensiona pod imenom "Soline", kojega je u nenastanjenoj kući braće Filipa i Mirka Filipovića 1932. opremila Čehinja Maša Chmelikova iz Praga. Njezin primjer ubrzo slijede domaći ljudi otvaranjem nekoliko obiteljskih pensiona u postojećim kućama koje su bile uz more i izgradnjom novih kuća namijenjenih tim potrebama. Tako se time počeo baviti Filip-Pile Filipović čija je kuća bila tik uz pension g. Chmelikove, povremeno i dr K. Filipović, zatim Ljubo Žamić koji je izgradio novu kuću kao i Stanko Bekavac sa ženom Joškom, Čehinjom koja je bila zaposlena u pensionu "Soline". U svim tim objektima mogao se dobiti puni pension, jer drugih mogućnosti prehrane nije bilo. Tek nekoliko godina pred II svj. rat braća Ivan i Jozo Beroš iz Baške Vode sagradili su prizemni objekt i otvorili prvi buffet-restaurant. Danas je tamo restaurant "Palma".

U to vrijeme u Brelima nije bilo pristupne ceste niti pristaništa. Nije bilo struje, vode ni kanalizacije. Ako je gost došao autobusom današnjom magistralom, čekao ga je spust do mora oko 1 km putem koji nije bio puno bolji od kozje staze. Ako je pak došao brodom, morao se iskrcati u Baškoj Vodi odakle bi ga neki barkarijol čamcem na vesla prevezao do Brela. Gosti su u sobama imali stearinke, a u prostoriji koja je služila za posluživanje hrane ili, još češće, na otvorenom, za rasvjetu se koristio ribarski feral, u ono vrijeme poznati PETROMAX.

Pa ipak, napredak je bio uočljiv. Voda se akumulirala u građenim cisternama tijekom jeseni i zime, zatim pumpala ručnim pumpama u rezervoar postavljen na tavanu kuće, odakle se slobodnim padom dovodila do umivaonika u sobama. Na svakome su katu postojala po dva engleska WC-a i to je bio taj postignuti standard. "Tekuća voda u sobi" bila je vrlo uspješna promidžbena poruka u to vrijeme. Cijena punoga pensiona bila je 50 tadašnjih dinara po osobi. Gosti su bili pretežno Česi, Slovaci i Austrijanci, ali i domaći imućniji sloj. Bio je to početak organiziranoga turizma. Osnovano je Turističko društvo koje je vodilo evidenciju o prispjelim turistima i naplaćivalo boravišnu pristojbu. Prokrčeno je grmlje i napravljena šetnica od male ribarske lučice do rta Dugi Rat i postavljene klupe za odmor. U tadašnjem središtu mjesta gdje je danas restaurant "Palma"postavljen je kandelabar sa feralom koji se je navečer palio i služio gostima za kakvo-takvo osvijetljenje. Postojao je i službeni redar čija je zadaća bila paljenje i gašenje ferala i briga oko reda i mira na kupalištima.

Da bi se dobio dojam o tadašnjem turističkom prometu navedimo da je godine 1934. ostvareno 808 noćenja!
Zanimljivo je spomenuti jednu poticajnu mjeru ondašnje vlasti u korist razvitka turizma. Kako su Česi i Slovaci bili najmasovniji turisti uvedena je tzv. "turistička kruna" koja se priznavala po povoljnijem tečaju svakome tko je mogao dokazati da je boravio kao turist. Znatan doprinos daljnjem razvitku turizma dala je češka obitelj Machaček iz Daruvara izgradnjom hotela kapaciteta 35-40 soba koji je kasnije srušen i na njegovom mjestu izgrađen današnji hotel "Soline".

Sljedeći hotel izgradili su domaći ljudi, braća Mate i Petar Ribičić, otprilike istoga kapaciteta. To je današnji hotel "Brela". Nakon toga interes za Brela naglo raste, imućniji ljudi kupuju zemljišta i grade ljetnikovce. Bile su to lijepe i, za ono vrijeme, luksuzne vile. Spomenimo vile građevinskih poduzetnika Šojata i ing. Batušića, ljekarnika Grlića, ruskoga emigranta Tarhova, burzovnog senzala Smičiklasa (danas restaurant "Rajski vrt") veleposlanika Grisogona, profesora Sokolovića, obitelji Machaček ("Marženka"), književnika Vilovića i skromnu kućicu poznatog sveuč. profesora Apsena. Malu kućicu sagradio je i g. Rier iz Praga, koji je u sjećanju starijih žitelja Brela ostao zapamćen kao prvi čovjek koji je preplivao kanal od Brela do Brača, a bio je invalid iz I. svj. rata kojemu je amputirana noga. Dakako, da je bio praćen od jednog čamca na vesla. Početak II. svj. rata prekinuo je svaki daljnji razvitak turizma u Brelima.

Nakon rata sve je bilo zapušteno, a uz to još uvijek nije bilo ceste, struje, vode ni kanalizacije. Međutim, postepeno, turisti su ipak počeli pristizati. S mirnim vremenima turizam se kao feniks diže iz pepela. Prvih nekoliko godina dolazili su uglavnom domaći ljudi. Zanimljivo je da su sobom donosili hranu, koju uslijed racioniranja ovdje nisu mogli dobiti. Kuhali su sami, a ponekad su čak i boravak plaćali u naturi. Nacionalizacijom privatnih objekata, omiljenom praksom komunističkih režima, prije svega hotela Machaček i Ribičić, te nekoliko villa osnovano je Hotelsko poduzeće Brela.

Početkom 60-tih godina počinju dolaziti strani turisti, prije svih Nijemci i Austrijanci. Pristupa se realizaciji velikih infrastrukturnih projekata: uvodi se struja, gradi se cesta i lučica i postepeno rješava pitanje vode. Najprije je izgrađen vodovod za hotel "Soline" (bivši Machaček) kaptiranjem izvora u Solinama, zatim se kaptiraju izvori u Baškoj Vodi, da bi konačno zaživio regionalni vodovod Makarskoga primorja iz rijeke Cetine, nakon čega je riješeno i pitanje kanalizacije. U to je vrijeme turizam uhvatio čvrsto korijenje duž cijele breljanske obale, s novim turističkim središtima: Podrače, Stomarica, Podcrkavlje i Jakiruša gdje je izgrađen veliki broj lijepih i vrlo komfornih privatnih pensiona, restauranata i buffeta, kao i hotel "Pelegrin". Time prestaje povijest razvitka turizma u Brelima, a ostaje njegova sjajna sadašnjost i, vjerojatno, još sjajnija budućnost!

Treba na kraju podvući da su, uz prirodne resurse, ljudi ipak najznačajniji čimbenik razvitka. Za Breljane se može reći da imaju tri osobine: da su izvanredno vrijedni ljudi, da su u svemu čega se prihvate perfekcionisti i da lakoćom prihvaćaju novitete koji im idu u prilog. Pravo je čudo kako su ti ljudi, do jučer vezani uz zemlju, postali uzorni turistički i ugostiteljski poduzetnici, kao da se već generacijama time bave. Kuće su uređene sa puno smisla za lijepo i skladno, prijem gostiju i odnos prema njima na zavidnoj je razini, što nam dokazuju podijeljene medalje i plakete gostima koji u Brela i u iste kuće dolaze dvadeset i više godina. Mnogi dolaze da bi ovdje slavili rođendane, a imamo i slučaj da se zlatni pir slavi u našoj crkvi Gospe od Karmela. Sigurno je da uz takve domaćine Brela ne trebaju strahovati za svoju turističku budućnost!


dr. Ozren Žamić
 

Aktivni odmor

Vidi sve
 

Nagrada Plavi cvijet 2012.

Akcija PLAVI CVIJET Hrvatske turističke zajednice uključuje ocjenjivanje uređenosti turističkih mjesta primorske Hrvatske kao cjeline i pojedinačnih elemenata.

Brela 15°C
Vlažnost 58.7 %
Tlak zraka 1014 hPa
Vidljivost 10 km
Vjetar 9.4 kph
© TZ Brela 2014.       Development:   Nove vibracije d.o.o.