Crkva Sv. Nikole

Srednjovjekovna crkva Sv. Nikole na brdu Pirovac građena je u 14. stoljeću kao jednobrodna crkva prelomljena bačvasta svoda podignutog na dva para pilastara s gotičkim arhivoltima, te s pravokutnom apsidom. Oko crkve je srednjovjekovna nekropola s 19 nadgrobnih ploča. Crkva je restaurirana 1998. godine. Ispod crkve sv. Nikole vide se ruševine kuća i naselja, na mjestu gdje većina povjesničara ubicira Porfirogenetovu Beruliju. Blizu, u Kopačinama, nalazio se stan duvni, odnosno picokara trećega reda sv. Franje, za koje predaja kaže da su imale “stado ovaca, koje se protezalo od njihova stana do vrha Biokova”. Jugoistočno od crkve je “Turska kula”, dvokatna utvrda s puškarnicama, nastala zazidavanjem planinskih litica, kao kod drugih utvrda po Primorju iz doba Kandijskog rata sredinom 17. stoljeća (Makar, Kotišina, Podgora, Drašnice…) Crkva sv. Nikole se prvi put, izgleda, spominje 1597. godine kad je biskup fra Nikola Ugrinović bacio interdikt na Brela, zabranivši služenje mise, sakramenata i sprovoda. Uz dva posvetna križa na zidovima u unutrašnjosti spominje se dan posvećenja – 26. svibnja, ali nepoznate godine. Izrečena je pretpostavka da se taj datum odnosi na posvetu crkve koju je mogao izvršiti spomenuti biskup Ugrinović. Taj prelat je bio prisiljen napustiti svoju biskupiju u Smederevu u Srbiji, koja je ostala bez vjernika. Vratio se u svoj zavičaj u Poljicima, gdje je podigao mauzolej – (minijaturna kopija Dioklecijanovog mauzoleja, odnosno splitske stolnice) – prigradivši ga staroj crkvi sv. Luke u Dubravi. Ipak, kako se na 26. svibnja slavi sveti Filip Neri, patron Filipinaca čiju je kongregaciju utemeljio makarski biskup Bijanković, sva je prilika da je rekonsakraciju sv. Nikole u Gornjim Brelima, baš on obavio, valjda u programu šire duhovne obnove ovog biokovskog prostora koji mu je toliko bio na srcu. Moguće je da je novu posvetu crkve obavio i Bijankovićev nasljednik (i nećak) Stjepan Blašković.

Značajan je srednjovjekovni spomenik visoke kategorije.